·
Više od 10.000 proizvoda na jednom mestu
·
60+ prodavnica u 8 gradova Srbije·
Dostava za 24h — narudžbine do 12h
·
Više od 10.000 proizvoda na jednom mestu
·
60+ prodavnica u 8 gradova Srbije·
Dostava za 24h — narudžbine do 12h
Prepoznajte simptome na vreme – kod pojedinih hitnih stanja brzina reakcije može biti presudna.
Kada je zdravlje naših kućnih ljubimaca u pitanju, postoje situacije u kojima ne treba čekati da simptomi prođu sami od sebe. Određena zdravstvena stanja mogu se razvijati veoma brzo i direktno ugroziti život životinje ukoliko se veterinarska pomoć ne pruži na vreme.
Problem je u tome što vlasnicima nije uvek jednostavno da razlikuju prolaznu tegobu od ozbiljnog zdravstvenog problema. Ponekad ljubimac samo deluje umornije ili mirnije nego obično, dok se iza nagle promene ponašanja mogu kriti bol, respiratorni problem, poremećaj cirkulacije, trovanje ili drugo stanje koje zahteva neodložnu veterinarsku procenu.
Zato je korisno znati koji simptomi predstavljaju znak za hitnu reakciju.
Otežano disanje, nemogućnost mokrenja, naglo uvećanje stomaka uz bezuspešne pokušaje povraćanja, trovanje, produžen epileptični napad, obilno krvarenje, toplotni udar i iznenadna paraliza spadaju među situacije u kojima pregled ne treba odlagati.
Otežano, ubrzano ili nepravilno disanje u mirovanju jedan je od najozbiljnijih znakova upozorenja.
Ako životinja diše uz vidljiv napor, širi nozdrve, izraženo koristi trbušne mišiće prilikom disanja ili zauzima neuobičajen položaj tela kako bi lakše udahnula, potrebna je hitna veterinarska procena.
Posebno su zabrinjavajući disanje otvorenih usta kod mačke u mirovanju, plavičasta ili sivkasta boja jezika i desni, izrazita slabost i kolaps.
Uzroci mogu biti različiti i uključuju oboljenja srca i pluća, probleme sa gornjim ili donjim disajnim putevima, alergijske reakcije, traumu, nakupljanje tečnosti ili vazduha u grudnom košu i strano telo u disajnim putevima.
Šta uraditi?
Obezbedite ljubimcu mir, smanjite nepotrebno rukovanje i stres i odmah kontaktirajte veterinarsku ambulantu. Kod životinje koja otežano diše dodatno uznemiravanje može pogoršati respiratorni distres.
Naglo uvećanje stomaka praćeno nemirom, pojačanim balavljenjem i ponovljenim pokušajima povraćanja bez izbacivanja sadržaja može ukazivati na dilataciju i volvulus želuca – GDV, odnosno stanje poznato i kao torzija želuca.
Ovo je životno ugrožavajuće stanje koje se prvenstveno javlja kod pasa, naročito kod velikih rasa i pasa sa dubokim grudnim košem.
Dolazi do naglog širenja želuca gasom i sadržajem, a kod volvulusa i do njegovog uvrtanja oko ose. Time se mogu ozbiljno poremetiti cirkulacija, dotok krvi do organa i opšte stanje pacijenta.
Pas može biti izrazito nemiran, pokušavati da povraća bez uspeha, imati uvećan ili bolan stomak, ubrzano disati i postajati sve slabiji.
Šta uraditi?
Ne nudite hranu, ne pokušavajte kućno lečenje i ne čekajte da simptomi spontano prođu. Pas sa sumnjom na GDV treba da bude transportovan u veterinarsku ambulantu bez odlaganja.
Ako pas ili mačka često zauzimaju položaj za mokrenje, napinju se, a pritom izbacuju samo nekoliko kapi urina ili uopšte ne mogu da mokre, potreban je hitan pregled. Posebno je značajna opstrukcija uretre kod mužjaka mačaka, kod kojih građa mokraćne cevi povećava rizik od potpunog začepljenja.
Vlasnici ponekad napinjanje pri mokrenju pogrešno protumače kao zatvor.
Kod potpune opstrukcije urin ne može normalno da napusti mokraćnu bešiku, pa dolazi do nakupljanja metaboličkih produkata i poremećaja elektrolita. Posebno opasno može biti povećanje koncentracije kalijuma u krvi, odnosno hiperkalemija, koja može izazvati ozbiljne poremećaje srčanog ritma.
Pored bezuspešnih pokušaja mokrenja, mogu se javiti bol, vokalizacija, lizanje genitalne regije, povraćanje, gubitak apetita, izražena slabost i poremećaj opšteg stanja.
Šta uraditi?
Ne čekajte sledeći pokušaj mokrenja da biste proverili da li će problem proći. Nemogućnost mokrenja predstavlja veterinarsko hitno stanje.
Trovanja predstavljaju važnu grupu potencijalno životno ugrožavajućih stanja kod pasa i mačaka.
Ljubimci mogu doći u kontakt sa rodenticidima, pesticidima, sredstvima za čišćenje, ljudskim lekovima, otrovnim biljkama i različitim namirnicama koje nisu bezbedne za njihovu vrstu.
Kod pasa su, između ostalog, poznati rizici povezani sa čokoladom, grožđem i suvim grožđem, kao i proizvodima koji sadrže ksilitol. Ljudski lekovi takođe predstavljaju značajan rizik, a mačke su naročito osetljive na pojedine supstance poput paracetamola.
Simptomi trovanja mogu uključivati povraćanje, proliv, pojačano lučenje pljuvačke, drhtanje, slabost, poremećaj koordinacije, epileptične napade, otežano disanje, krvarenje i poremećaj svesti.
Važno je znati da simptomi trovanja ne moraju nastati odmah nakon izlaganja toksinu. Kod pojedinih supstanci između unošenja i pojave ozbiljnih simptoma može proći određeno vreme.
Šta uraditi?
Ne čekajte pojavu simptoma ako znate ili sumnjate da je ljubimac uneo potencijalno toksičnu supstancu.
Ne izazivajte povraćanje bez uputstva veterinara i ne dajte mleko, ulje, aktivni ugalj ili druge preparate na svoju ruku.
Odmah kontaktirajte veterinara i, kada je moguće, ponesite ambalažu proizvoda, naziv leka ili fotografiju supstance sa kojom je ljubimac došao u kontakt.
Iznenadni gubitak svesti, pad, nekontrolisani pokreti ekstremiteta, grčevi ili odsustvo normalne reakcije na okolinu predstavljaju simptome koji zahtevaju pažnju.
Epileptični napad koji traje duže od pet minuta smatra se statusom epilepticus i predstavlja hitno stanje.
Hitnu intervenciju zahtevaju i ponovljeni napadi između kojih se životinja ne vraća u normalno stanje. Više epileptičnih napada u kratkom vremenskom periodu može predstavljati klaster napade i takođe zahteva urgentnu veterinarsku procenu.
Uzroci epileptičnih napada mogu uključivati primarnu epilepsiju, trovanja, metaboličke poremećaje, hipoglikemiju, bolesti jetre, promene u centralnom nervnom sistemu i druga stanja.
Kolaps i gubitak svesti ne moraju uvek biti posledica epileptičnog napada. Mogu se javiti i kod teških srčanih, cirkulatornih i drugih sistemskih poremećaja.
Šta uraditi?
Uklonite predmete o koje bi ljubimac mogao da se povredi i, ako je moguće, izmerite koliko napad traje. Ne stavljajte ruke, prste ili predmete u usta životinje tokom napada.
Pas ili mačka neće „progutati jezik“, a pokušaj otvaranja usta može dovesti do povrede životinje ili vlasnika.
Kontaktirajte veterinara, naročito ako napad traje duže od nekoliko minuta, ponavlja se ili se ljubimac nakon njega ne oporavlja očekivano.
Saobraćajne nezgode, padovi sa visine, ujedi drugih životinja, duboke rane i druge ozbiljnije traume zahtevaju veterinarsku procenu čak i kada ljubimac neposredno nakon događaja deluje relativno stabilno.
Odsustvo velike spoljašnje rane ne znači da nema povrede unutrašnjih organa ili unutrašnjeg krvarenja.
Znaci koji mogu pratiti ozbiljan gubitak krvi ili razvoj šoka uključuju veoma blede sluzokože, slabost, ubrzano ili otežano disanje, hladne ekstremitete, slab puls, poremećaj svesti i kolaps.
Šta uraditi?
Kod vidljivog spoljašnjeg krvarenja postavite čistu gazu ili tkaninu preko rane i primenite direktan, kontinuiran pritisak.
Kod sumnje na prelom ili povredu kičme životinju pomerajte što manje i transportujte je pažljivo.
Ne pokušavajte sami da nameštate prelom ili iščašenje.
Toplotni udar je ozbiljno stanje hipertermije u kojem organizam više nije u stanju da efikasno održava normalnu telesnu temperaturu.
Može se javiti tokom visokih spoljašnjih temperatura, nakon intenzivne fizičke aktivnosti, tokom boravka u slabo provetrenom prostoru ili u automobilu.
Pas nikada ne treba da ostane u zatvorenom automobilu tokom toplog vremena, čak ni na kratko.
Znaci toplotnog udara mogu uključivati intenzivno dahtanje, pojačano balavljenje, slabost, povraćanje ili proliv, nestabilan hod, dezorijentaciju, kolaps i epileptične napade.
Veći rizik imaju brahiocefalične rase, odnosno psi sa kratkom njuškom, gojazni psi, starije životinje i ljubimci sa srčanim ili respiratornim oboljenjima.
Šta uraditi?
Životinju odmah sklonite iz toplog prostora i započnite rashlađivanje.
Telo se može kvasiti vodom koja je hladnija od tela, uz obezbeđivanje strujanja vazduha ventilatorom ili klima-uređajem. Ne treba gubiti vreme na komplikovane kućne metode niti direktno stavljati velike količine leda na telo.
Rashlađivanje treba započeti odmah, ali ono nije zamena za veterinarsku pomoć.
Istovremeno organizujte transport do veterinarske ambulante, jer posledice toplotnog udara mogu zahvatiti više organskih sistema čak i kada se telesna temperatura počne smanjivati.
Ako životinja iznenada ne može da ustane, vuče jednu ili više nogu, gubi koordinaciju ili pokazuje izrazit bol u predelu vrata ili kičme, potreban je hitan pregled.
Uzroci mogu uključivati traumu kičmenog stuba, bolest intervertebralnog diska, druga neurološka oboljenja, vaskularne poremećaje i različita akutna stanja lokomotornog ili nervnog sistema.
Kod pojedinih bolesti brzina dijagnostike i početka terapije može značajno uticati na prognozu.
Posebnu pažnju zahtevaju životinje koje su neposredno pre problema doživele pad, udarac ili drugu traumu.
Šta uraditi?
Ograničite kretanje ljubimca i izbegavajte nepotrebno podizanje, savijanje ili uvrtanje kičme.
Kod sumnje na povredu kičme životinju transportujte što stabilnije, uz minimalno pomeranje.
U želji da pomognu ljubimcu, vlasnici ponekad primene postupke koji mogu otežati dijagnostiku ili dodatno ugroziti životinju.
Zato je važno zapamtiti nekoliko osnovnih pravila:
Ne dajte lekove za ljudsku upotrebu bez saveta veterinara.
Ne izazivajte povraćanje bez stručnog uputstva.
Ne pokušavajte sami da nameštate prelome ili iščašenja.
Ne stavljajte ruke ili predmete u usta životinje koja ima epileptični napad.
Ne nudite hranu ili velike količine vode životinji sa sumnjom na torziju želuca.
Ne čekajte da izraženi simptomi spontano prođu.
Ljudski lekovi kao što su ibuprofen, naproksen i paracetamol mogu biti veoma opasni za ljubimce. Mačke su posebno osetljive na paracetamol, kod kojih trovanje može imati veoma ozbiljne posledice.
Pre dolaska u hitnu veterinarsku službu korisno je telefonom najaviti dolazak, ukratko opisati simptome i poslušati instrukcije veterinara za transport i eventualnu prvu pomoć.
Na taj način veterinarski tim može da se pripremi za prijem pacijenta.
U hitnoj situaciji cilj nije da vlasnik sam postavi dijagnozu, već da ljubimca što bezbednije dovede do veterinarske ustanove.
Kod povređene ili izrazito bolne životinje treba imati na umu da čak i inače miran pas ili mačka mogu ugristi ili ogrebati usled bola i straha.
Kod sumnje na povredu kičme nepotrebno pomeranje treba svesti na minimum.
Kod respiratornog distresa ljubimca ne treba prisiljavati da leži u položaju koji mu otežava disanje
Kod krvarenja treba održavati direktan pritisak na ranu tokom transporta.
Ako je moguće, jedna osoba treba da vozi, dok druga prati stanje životinje.
Vlasnik ne mora da zna tačnu dijagnozu da bi prepoznao da je životinja potencijalno životno ugrožena.
Hitnu veterinarsku pomoć treba potražiti bez odlaganja kada postoji:
izrazito otežano disanje
plavičasta ili siva boja sluzokože
nemogućnost mokrenja
naglo uvećanje stomaka uz bezuspešne pokušaje povraćanja
poznato ili sumnjivo trovanje
epileptični napad duži od pet minuta
ponovljeni epileptični napadi
gubitak svesti ili kolaps
obilno ili nekontrolisano krvarenje
ozbiljna trauma
znaci toplotnog udara
iznenadna paraliza ili nemogućnost ustajanja
U tim situacijama nije potrebno čekati da se razviju svi mogući simptomi.
Sumnja na ozbiljno hitno stanje dovoljna je da kontaktirate veterinara.
U urgentnoj veterinarskoj medicini vreme je važan faktor.
Kod određenih stanja, kao što su respiratorni distres, opstrukcija urinarnog trakta, torzija želuca, ozbiljno trovanje, toplotni udar ili produženi epileptični napad, odlaganje pregleda može značajno pogoršati stanje pacijenta.
Najvažniji zadatak vlasnika nije da kod kuće utvrdi tačnu dijagnozu, već da prepozna ozbiljnu promenu, kontaktira veterinara i omogući pravovremenu stručnu pomoć.
Ne treba čekati da ljubimac potpuno izgubi svest, prestane da se kreće ili postane izrazito loše da bi se reagovalo.
Ako niste sigurni da li je stanje hitno, telefonski kontakt sa veterinarom može pomoći u proceni narednih koraka.
Pravovremeno prepoznavanje simptoma i odgovarajuća reakcija vlasnika važan su deo uspešnog zbrinjavanja hitnog pacijenta.
Dr vet. med. Jezdimir Vukadinović