·
Više od 10.000 proizvoda na jednom mestu
·
60+ prodavnica u 8 gradova Srbije·
Dostava za 24h — narudžbine do 12h
·
Više od 10.000 proizvoda na jednom mestu
·
60+ prodavnica u 8 gradova Srbije·
Dostava za 24h — narudžbine do 12h
Posmatrajmo svakodnevni život naših ljubimaca iz njihovog ugla. Bude se, jedu, nekoliko puta dnevno izlaze u šetnju ili se kreću po stanu, odmaraju, maze se sa vlasnicima i često prate svaki njihov korak.
Briga o pravilnoj ishrani, fizičkoj aktivnosti, higijeni i zdravstvenom stanju svakako predstavlja osnovu odgovornog vlasništva. Međutim, pored fizičkih potreba, psi i mačke imaju potrebu i za mentalnom stimulacijom, istraživanjem okoline, igrom i ispoljavanjem ponašanja koja su prirodna za njihovu vrstu.
Kada je svakodnevna rutina veoma jednolična i ljubimac nema dovoljno prilika da istražuje, rešava jednostavne zadatke ili učestvuje u igri, može doći do nedovoljne stimulacije.
Zato nije važno samo koliko vremena provodimo sa ljubimcem, već i na koji način to vreme koristimo.
Psi i mačke mogu imati nedovoljno stimulativno okruženje, posebno kada imaju malo prilika za fizičku aktivnost, istraživanje, igru i korišćenje svojih prirodnih sposobnosti.
U stručnoj literaturi često se koristi termin obogaćivanje životne sredine – environmental enrichment. On podrazumeva aktivnosti i promene u okruženju koje životinji omogućavaju da koristi čula, rešava jednostavne probleme, istražuje, traži hranu, igra se i ispoljava ponašanja karakteristična za svoju vrstu.
Kod psa to može biti šetnja tokom koje ima priliku da njuška i istražuje, učenje novog zadatka ili potraga za skrivenom hranom, dok kod mačke to može biti penjanje, skrivanje, korišćenje grebalice, igra koja imitira lov ili pronalaženje hrane u interaktivnoj hranilici.
Mentalna stimulacija ne mora biti komplikovana. Često su male promene u svakodnevnoj rutini sasvim dovoljne da ljubimcu ponude novo iskustvo.
Nakon što se isključe zdravstveni problemi i značajni izvori stresa, možemo obratiti pažnju na ponašanja koja se ponekad pojavljuju kod životinja koje nemaju dovoljno odgovarajućih aktivnosti
To mogu biti učestalo lajanje ili mjaukanje, konstantno traženje pažnje, uništavanje predmeta, kopanje, grebanje nameštaja, izražen nemir, stalno donošenje igračaka ili preterana uzbuđenost kada konačno počne neka aktivnost.
Međutim, nijedno od ovih ponašanja samo po sebi nije dokaz da je ljubimcu dosadno.
Na primer, pas koji uništava predmete kada ostane sam može imati nedovoljno aktivnosti, ali isto ponašanje može biti povezano sa problemima vezanim za odvajanje od vlasnika, strahom ili stresom.
Slično tome, mačka koja se često skriva ili naglo promeni ponašanje možda nema problem sa dosadom, već sa bolom, bolešću ili promenom u okruženju.
Ako se neko ponašanje pojavi naglo, izraženo se pogoršava ili je praćeno promenama apetita, mokrenja, sna, kretanja ili opšteg stanja, prvo je potrebno isključiti zdravstveni uzrok.
Jedan od najjednostavnijih načina da se svakodnevica psa učini zanimljivijom jeste promena uobičajene putanje šetnje.
Ako svakog dana prolazite istom ulicom i posećujete isti park, povremeno možete izabrati drugu rutu ili novo bezbedno mesto za šetnju.
Za vlasnika je to možda samo nekoliko novih ulica, ali za psa novo okruženje predstavlja veliki broj novih mirisa, zvukova i drugih informacija koje istražuje prvenstveno čulom mirisa.
Zato kvalitet šetnje ne treba procenjivati samo prema pređenoj udaljenosti. Ponekad sporija šetnja tokom koje pas ima dovoljno vremena da istražuje okolinu može predstavljati značajnu mentalnu aktivnost.
Njuškanje je normalan i veoma važan deo ponašanja psa.
Pas putem mirisa prikuplja veliki broj informacija o okolini, drugim životinjama i promenama koje su se dogodile od njegove prethodne šetnje.
Zbog toga nije potrebno požurivati psa svaki put kada zastane pored drveta, travnjaka ili drugog bezbednog mesta koje želi da istraži.
Naravno, treba voditi računa da ne pojede nepoznatu hranu, otpad ili potencijalno štetne predmete sa zemlje.
Šetnja tokom koje pas može bezbedno da njuška predstavlja kombinaciju fizičke aktivnosti i senzorne stimulacije.
Trening nije namenjen samo štencima.
Psi mogu da uče tokom celog života, a kratke sesije treninga predstavljaju jednostavan način da ih mentalno angažujemo.
Kada pas savlada osnovne komande, kao što su sedi, lezi, čekaj i dođi, možemo postepeno uvoditi nove zadatke.
Na primer, psa možemo naučiti da dodirne šaku njuškom, ode na određeno mesto, pronađe igračku ili donese konkretan predmet.
Nije potrebno da trening traje dugo. Kratke, pozitivne sesije od nekoliko minuta često su dovoljne, posebno ako se završavaju uspešno i bez frustracije.
Poslastica može biti veoma efikasna nagrada za pravilno izveden zadatak.
Pogledajte Premium Pet poslastice za trening pasa
Hrana ne mora uvek da bude servirana isključivo u klasičnoj posudi.
Deo dnevnog obroka ili odgovarajuće poslastice mogu se iskoristiti za jednostavne zadatke traženja.
Na primer, vlasnik može sakriti nekoliko granula na bezbednim mestima u prostoriji i pustiti psa da ih pronađe koristeći čulo mirisa.
Još jednostavnija igra je da stavimo poslasticu u jednu šaku, zatvorimo obe ruke i pustimo psa da njuškanjem pronađe onu u kojoj se nalazi nagrada.
Na taj način pas ne dobija hranu automatski, već je podstaknut da istražuje i rešava jednostavan problem.
Kod pasa koji imaju sklonost ka gojenju treba voditi računa da se hrana i poslastice korišćene tokom igre uračunaju u ukupan dnevni kalorijski unos.
Postoji veliki broj igračaka u koje se mogu staviti granule ili poslastice, nakon čega ljubimac mora da pomera, gura ili okreće igračku kako bi došao do hrane.
Takve igračke mogu biti korisne za mentalno angažovanje psa, a kod pojedinih životinja mogu pomoći i da se veoma brzo uzimanje hrane uspori.
Važno je da težina zadatka odgovara iskustvu konkretnog psa.
Ako psu koji nikada nije koristio interaktivnu igračku odmah ponudimo veoma težak zadatak, rezultat može biti frustracija umesto stimulacije.
Zadatak treba da bude dovoljno izazovan da podstakne razmišljanje, ali dovoljno jednostavan da pas može da dođe do rešenja.
Pogledajte Premium Pet igračke za pse
Loptice, frizbi i druge igračke za donošenje mogu kombinovati fizičku aktivnost sa interakcijom između psa i vlasnika.
Kod psa koji je naučio komandu „donesi“, igra uključuje praćenje predmeta, potragu, povratak do vlasnika i predavanje igračke.
Međutim, nisu svi psi zainteresovani za isti tip igre. Neki psi će mnogo više uživati u njuškanju i traženju hrane, drugi u potezanju igračke, dok će treći najradije donositi lopticu.
Zato mentalnu i fizičku aktivnost treba prilagoditi individualnom temperamentu, uzrastu, zdravstvenom stanju i interesovanju psa.
Ako su sve igračke neprekidno na istom mestu, pas vremenom može izgubiti interesovanje za neke od njih. Nije neophodno stalno kupovati nove igračke.
Jednostavno rešenje je rotacija igračaka, odnosno da se deo njih skloni na nekoliko dana, a zatim ponovo ponudi.
Na taj način poznata igračka može ponovo dobiti element novine.
Potrebe mačke razlikuju se od potreba psa.
Mačkama je važno omogućiti skrivanje, penjanje, grebanje, posmatranje okoline, istraživanje i igru koja imitira elemente lova.
Upravo zbog toga stimulativno okruženje za mačku ne mora biti veliko niti komplikovano.
Ponekad nova kartonska kutija može izazvati više interesovanja od mnogo skupljeg predmeta.
Mnoge mačke vole zatvorene ili delimično zatvorene prostore u kojima mogu da se sakriju, odmore ili posmatraju okolinu.
Kartonska kutija predstavlja jednostavan primer takvog prostora.
Dodatno obogaćivanje okruženja mogu pružiti tuneli za igru ili povremeno drugačiji raspored bezbednih predmeta koje mačka može da istražuje.
Nove predmete treba uvoditi postepeno, jer mačke često vole predvidivo i poznato okruženje, pa nagle i velike promene kod nekih jedinki mogu izazvati stres.
Za razliku od ljudi, mačke prostor ne koriste samo horizontalno.
Mnoge mačke vole povišena mesta sa kojih mogu da posmatraju okolinu i na kojima se osećaju sigurno.
Stabilna grebalica sa platformom, penjalica ili drugo bezbedno povišeno mesto može mački omogućiti da se penje, odmara i posmatra prostor.
U domaćinstvima sa više mačaka dostupnost više mesta za odmor, skrivanje i posmatranje može biti posebno značajna.
Pogledajte Premium Pet grebalice za mačke
Grebanje je normalno ponašanje mačke.
Mačke na taj način održavaju kandže, istežu mišiće i ostavljaju vizuelne i mirisne tragove u prostoru.
Zato cilj nije sprečiti mačku da grebe, već joj ponuditi odgovarajuće mesto na kojem to ponašanje može da ispoljava.
Neke mačke više vole visoke vertikalne grebalice, dok druge preferiraju horizontalne površine.
Ako mačka ignoriše jednu grebalicu, to ne mora značiti da joj grebalice nisu potrebne, već joj možda jednostavno ne odgovaraju položaj, materijal ili orijentacija konkretnog modela.
Mačke su predatori, pa su im često posebno zanimljive igračke koje se kreću na način koji podseća na plen.
Pecaljka se može povlačiti po podu, sakriti iza predmeta, nakratko zaustaviti, a zatim ponovo pokrenuti, čime se mačka podstiče da prati, vreba, juri i skače.
Važno je da tokom takve igre mačka povremeno uspe da uhvati igračku.
To omogućava završetak dela prirodne sekvence lova, umesto da se „plen“ neprekidno nalazi van domašaja.
Pogledajte Premium Pet igračke za mačke
Pored interaktivne igre sa vlasnikom, mački mogu biti ponuđene loptice, igračke u obliku miša i drugi predmeti koje može sama da pomera, juri ili nosi. I ovde se može koristiti princip rotacije igračaka.
Igračke sa kanapima, trakama, perjem ili sitnim delovima treba koristiti uz odgovarajući nadzor i skloniti kada se igra završi ako postoji mogućnost da mačka neki deo proguta.
Laser može da podstakne jurenje jer svetlosna tačka imitira mali objekat koji se brzo kreće, ali kod pojedinih mačaka može dovesti do frustracije zato što ne postoji fizički predmet koji mogu da uhvate.
Zbog toga laser ne bi trebalo da bude jedini oblik igre.
Ako se koristi, ne treba ga usmeravati prema očima, a igru je korisno završiti tako što ćemo mački omogućiti da uhvati stvarnu igračku ili dobije malu nagradu.
Na primer, nakon nekoliko minuta praćenja svetlosne tačke možemo preći na pecaljku ili igračku koju mačka može fizički da uhvati.
Ako mačka nakon završetka igre nastavlja opsesivno da traži svetlosne tačke ili senke, laser za nju verovatno nije odgovarajuća igračka.
Mačke u prirodnim uslovima ne dobijaju sav obrok na jednom mestu bez ikakvog angažovanja.
Zato i kod kućnih mačaka deo hrane možemo koristiti za stimulaciju ponašanja povezanog sa traženjem.
Nekoliko granula može se sakriti na različitim bezbednim mestima, a mogu se koristiti i puzzle hranilice ili igračke koje ispuštaju hranu dok ih mačka pomera.
Kod mačke koja prvi put koristi ovakav način hranjenja zadatak treba da bude jednostavan, a težina se može postepeno povećavati kada životinja shvati princip.
Ne postoji jedna količina igre ili mentalne aktivnosti koja odgovara svakom psu ili svakoj mački.
Potrebe zavise od vrste, uzrasta, rase, temperamenta, zdravstvenog stanja, fizičke kondicije, prethodnog iskustva i individualnih interesovanja.
Mlad aktivan pas može zahtevati znatno više fizičke i mentalne aktivnosti od starijeg psa sa osteoartritisom, dok mače može želeti češće i intenzivnije sesije igre od starije mačke.
To ne znači da starijim ljubimcima mentalna stimulacija nije potrebna. Aktivnosti samo treba prilagoditi njihovim mogućnostima.
Stariji pas, na primer, možda više neće moći dugo da trči za lopticom, ali može veoma uspešno da traži skrivene poslastice ili rešava jednostavan zadatak.
Ne. Mentalna stimulacija i fizička aktivnost treba da se dopunjuju.
Interaktivna igračka nije zamena za odgovarajuću šetnju psa, baš kao što sama fizička aktivnost ne mora da zadovolji potrebu životinje za istraživanjem i rešavanjem problema.
Kod mačaka je takođe potrebno kombinovati različite oblike aktivnosti, kao što su kretanje, skakanje, penjanje, grebanje, igra i istraživanje.
Cilj nije da ljubimca jednostavno „umorimo“, već da mu omogućimo raznovrsno ponašanje koje odgovara njegovoj vrsti, uzrastu i individualnim potrebama.
Važno je da svaku naglu ili izraženu promenu ponašanja ne pripisujemo automatski nedostatku stimulacije.
Veterinarski pregled treba razmotriti ako se uz promenu ponašanja javljaju smanjen ili povećan apetit, pojačana žeđ, promene mokrenja, povraćanje ili proliv, otežano kretanje, bol na dodir, izražena bezvoljnost, neuobičajeno skrivanje, nagla agresivnost ili druge promene koje ranije nisu postojale.
Na primer, pas koji je iznenada prestao da želi da se igra možda nije izgubio interesovanje za igračku, već oseća bol prilikom kretanja.
Mačka koja je počela da se skriva i prestala da se igra takođe ne treba samo „više zabave“, već procenu zbog čega je došlo do promene ponašanja.
Pre nego što promenu pripišemo dosadi, potrebno je uzeti u obzir zdravstveno stanje i moguće izvore stresa.
Svakodnevnu rutinu psa možete obogatiti vrlo jednostavno tako što ćete povremeno promeniti rutu šetnje, ostaviti mu dovoljno vremena za bezbedno njuškanje, učiti nove komande i trikove, sakriti deo obroka ili nekoliko poslastica, koristiti interaktivne igračke i hranilice, igrati se donošenja ili potezanja ako pas u tome uživa i povremeno rotirati igračke koje su mu dostupne.
Nije potrebno da sve aktivnosti primenjujete svakog dana. Važnije je da postoji određena raznovrsnost i da pas u aktivnostima zaista uživa.
Pogledajte Premium Pet igračke za pse
Mačje okruženje može se obogatiti kartonskim kutijama, tunelima, grebalicama, stabilnim povišenim mestima, pecaljkama i igračkama koje oponašaju plen, lopticama za samostalnu igru, puzzle hranilicama, skrivanjem dela hrane i povremenom rotacijom igračaka.
Nekim mačkama najzanimljivija će biti nova kutija, drugim pogled sa visoke platforme, dok će treće najviše uživati u nekoliko kratkih sesija igre sa pecaljkom tokom dana.
Pogledajte Premium Pet igračke za mačke
Fizička aktivnost i mentalna stimulacija zajedno predstavljaju važan deo kvalitetnog života psa i mačke.
Briga o ljubimcu ne podrazumeva samo pravilnu ishranu, preventivnu zdravstvenu zaštitu i fizičku aktivnost. Važno je omogućiti životinji i da istražuje, njuška, traži, rešava jednostavne zadatke, igra se i ispoljava ponašanja koja su za njenu vrstu prirodna.
Za to nisu potrebne komplikovane aktivnosti niti svakodnevno kupovanje novih igračaka.
Ponekad je dovoljno promeniti rutu kojom šetamo psa, omogućiti mu da duže istražuje mirise ili sakriti nekoliko granula koje treba da pronađe. Kod mačke to može biti nova kutija, nekoliko minuta igre pecaljkom, mogućnost penjanja ili jednostavna hranilica iz koje mora sama da izvadi hranu.
Najvažnije je posmatrati konkretnog ljubimca i pronaći aktivnosti koje mu odgovaraju.
Dobro osmišljena igra nije samo zabava – ona ljubimcu omogućava da koristi svoje prirodne sposobnosti i predstavlja važan deo njegovog svakodnevnog blagostanja.
Dr vet. med. Vanja Grahovac